Veličine ispisa

Planiranu veličinu ispisa ili mjerilo 3D ispisa treba utvrditi prije popravljanja, reizgradnje ili stvaranja modela. Planirano mjerilo ispisa odredit će stupanj detalja koje izrađujete, tolerancije, te svojstva nosivosti i čvrstoće.

Najmanji ispisivi detalji (smalest printable feature-SPF)

Za shvaćanje pojma "najmanji printabilni detalj" potrebno je na trenutak zamisliti objekt u materijalnom svijetu te probati razumjeti statiku i opterećenja koja djeluju u svakoj točki nekog objekta. Dakle, kao i kod stvarnih građevina, detalji moraju biti optimalno dimenzionirani tako da se ne ugrozi čvrstoća materijala.

Iako je "najmanji printabilni detalj" relativan pojam i ovisi o nizu faktora (postavke ispisa, oblik detalja, orijentacija u prostoru...) sigurna dimenzija za detalje koji ne trpe dodatno opterećenje je 1 mm. Dijelovi koji su dodatno opterećeni dimenzioniraju se prema iskustvu, a kao smjernice mogu poslužiti i materijali detalja. Primjerice, zidani dijelovi (zidovi, ploče, kameni blokovi...) se u glavnom mogu umanjiti za točno korišteno mjerilo (1:100,1:50) dok se detalji od metala,stakla ili drva obično moraju predimenzionirati.

Zidovi ili drugi kritični nosivi oblici trebaju biti deblji od 1 mm i variraju od projekta do projekta ( >2 mm ). Ako dizajn dozvoljava, deblje je bolje, te je takve dijelove lakše otprašiti i obaviti završnu obradu na njima. Iskustvom ćete steći bolje razumijevanje onoga što je moguće ispisati i što će preživjeti završnu obradu. Ako niste sigurni u izdržljivost određenih oblika, dobro bi bilo konzultirati se sa osobljem NOVEN-a i napraviti testni probni ispis tih oblika (ili dijela njih) kako bi se pokazala izdržljivost određenih elemenata.

Razina detalja

Nakon što utvrdite veličinu modela, trebate uvidjeti koji će biti najmanji detalj koji planirate modelirati. Proces 3D ispisa dijeli ista ograničenja s 2D ispisom na papiru-rezoluciju. Koristiti će se izrazi, oblik ili detalj kako bi se naglasila područja modela koja nas zanimaju. Određivanje najmanjeg mogućeg oblika koji se može ispisati (SPF) otklanja bespotrebno trošenje vremena na modeliranje oblika koji su toliko mali da nisu niti vidljivi na izrađenom dijelu. Još gora je ideja bitnog, ali tankog oblika koji se izgubi tijekom procesa zbog toga što se nije podebljao iznad SPF vrijednosti.

Druga stvar na koju treba obratiti pozornost za vrijeme kreiranja, popravljanja, ili reizgradnje modela za .stl eksport jest njegovo dovoljno točno poklapanje s originalnim oblikom . Za kose ili zakrivljene površine moramo osigurati da su male površine (facet-i, individualne poligonske plohe) dovoljno male kako bi se izbjegao izlomljeni(mnogokutni) oblik zakrivljene površine nakon ispisa. Ovo je izvedivo povećanjem gustoće mreže parametarskim podešavanjem ili za jednostavne mreže (bez parametarske «povijesti») možemo geometriju konstruirati mozaikom (teselacijom) kako bi dobili glatkije i gušće mreže.

Potpornji (suporti) i čvrstoća

Kako bi model bio dovoljno otporan da izdrži završni proces (otprašivanje, ispuhivanje, infiltracija) kod kritičnih dijelova potrebno je koristiti dodatne potporne elemente(suporte). Dodatni potpornji su svi strukturni potpornji koji nisu dio stvarne strukture. Možemo podijeliti potpornu geometriju u dvije kategorije; integrirana i odstranjujuća.

Integrirani potpornji su oni koji ostaju kao dio modela čak i nakon završnog procesa izrade(primjerice podebljanje zidova ili dodatni stupovi ili lukovi)

Odstranjujući potpornjii su strukture koje pridržavaju određeni dio za vrijeme završnog dijela izrade modela, a zatim se skidaju, ostavljajući samo model bez potpornja.