Uobičajene operacije za rad s postojećim 3D podacima

Ne postoji standardni 3D format datoteke koji je tako popularan (ili snažan) poput AutoCAD-ovog DWG formata. Postoje deseci mogućnosti izbora, a uz tako mnogo 3D softverskih paketa i formata datoteka, teško je istaknuti jedan za korištenje. DXF ili 3DS (oba Autodeskova) među korisnica popularni su za 3D zapis koji se radi na bazi poligona, a razni programski paketi mogu pouzdano prevesti podatke između svih 3D formata.

Mnogi problemi s generiranjem upotrebljivog 3D modela javljaju se zbog očekivanja da se 3D mreže(mesh) mogu ispisati uz malo korisničke intervencije. Ako je netko potrošio vrijeme za kreiranje 3D modela i mi ga možemo rotirati, gledati iz raznih kutova i generirati površine koje izgledaju realistično kao na fotografiji, zašto ga jednostavno ne možemo eksportirati u .stl i ispisati ga? Problem leži u namjeni takvih modela. Modeli stvoreni za svrhe generiranja površina (renderiranja) mogu predstaviti lažna svojstva s bitmapima, mogu koristiti beskonačno tanke ravnine za predstavljanje zidova (tanki zidovi koji nose 50 katova nebodera!), a točno sparivanje površina može biti nepotrebno za svrhu renderiranja.

Dobro napravljeni 3D modeli koji nikad nisu bili namijenjeni 3D ispisu mogu biti od koristi za osobu koja modelira prilikom generiranja ispravnog .stl-a za 3D ispis. Često se mnogo vremena troši na reizgradnju ili popravljanje pa se takve postojeće 3D površine mogu koristiti kao referentne.